Melodram

ENOCH ARDEN

MELODRAM

ENOCH ARDEN

Fotografija: Elvis Šmit

Ana Pogorelić, naracija

Tea Kulaš, orgulje

Richard Strauss: Enoch Arden, op. 38 (Henok Arden, prijevod: Mate Maras)

Lord Alfred Tennyson (1809.-1892.), engleski pjesnik, član Kraljevskog društva u Londonu, bio je nositelj počasne titule Poet Laureate od 1850. godine, kao glavni pjesnik viktorijanskoga doba. Općenito je smatran za jednog od najvećih britanskih pjesnika, i na devetom je mjestu najcitiranijih. Neki od njegovih stihova postali su općepoznate fraze u engleskom jeziku, kao npr. Tis better to have loved and lost / Than never to have loved at all (Bolje voljeti i izgubiti / Nego ne voljeti nikad) ili Knowledge comes, but Wisdom lingers (Znanje dolazi, ali mudrost ostaje).

Među njegova najpoznatija poetska ostvarenja spada elegija In Memoriam A.H.H. u kojoj oplakuje smrt prijatelja Arthura Hallama (1850.), a u kojoj je Kraljica Viktorija nalazila trajnu utjehu nakon smrti supruga, princa Alberta, te „opskurna i morbidna“ dugačka poema Maud (1855.) pisana u raznim metrima. Napisao je i nekoliko drama, a najpoznatije su Queen Mary (1875.) i Harold (1876.).

Poema Enoch Arden iz 1864. godine utemeljena je na istinitoj priči o mornaru za kojeg se mislilo da se utopio, a vratio se nakon nekoliko godina i saznao da mu se žena u međuvremenu preudala. Ne želi pomutiti mir koji je našla te umire slomljenog srca.

Na stihove te poeme, u njemačkom prijevodu Adolfa Strodtmanna, Richard Strauss (1864.-1949.) – austrijski skladatelj kasnog romantizma-ranog modernizma, napisao je 1897. godine skladbu za glas (naratora) i klavirsku pratnju. Ovdje je dramska prezentacija primarna, a glazba je pratnja. Ipak, postoji i stanovita dramatizacija u glazbi, primjerice kroz glazbu se provlače lajtmotivi – muzičke melodije i fraze koje karakteriziraju određeni lik ili pojam (npr. more), a javljaju se i solistički dijelovi – preludiji i postludiji.

Ova glazbena vrsta naziva se melodram i bila je u to doba vrlo popularna. R. Strauss i sam ju je izvodio, s glumcem Ernstom von Possartom, s velikim uspjehom. Relativno brzo melodram je kao glazbena vrsta postao passé, no ipak, ovo su djelo svojedobno izvodile glumačke i pjevačke veličine poput Michaela Yorka i Dietricha Fischer-Dieskaua. Claude Rains i pijanist Glenn Gould ostvarili su prvi zvučni zapis.

U Zagrebu su 1990.-ih godina ovaj melodram, u prijevodu Mate Marasa, uspješno izvodili glumica Alma Prica i pijanist Đorđe Stanetti, a otada nije izvođen u Hrvatskoj sve do 2017. kada su ga pripremili i izveli Bojana Gregorić Vejzović i Danijel Detoni, ekskluzivno za PagArtFestival.

Zahvaljujemo gospodinu Marasu na ustupanju prijevoda.

PagArtFestival

Izvedbe:
– PagArtFestival, zborna crkva Marijinog uznesenja, Pag, 20.8.2025.
– Zadar Organ Festival, crkva sv. Nikole, Zadar, 11.9.2025.